Menu

ENSO

ENSO (2013)



„… Postoje ljudi koji ne vide fizičkim očima, ali vide umom. Ovakvi ljudi mogu vidjeti i žive i mrtve forme u svim svojim bojama, kretanjima i snazi. Oni nadmašuju sve granice, pravila, prostor i vrijeme. Žive u vječnosti živih energija koje dolaze iz praznog i čistog prostora odakle potiču čuda. Ukoliko bi ovakvi ljudi mogli vidjeti i fizičkim očima imali bi božansku prirodu... „





... Metafora za umno slijepog čovjeka, koji se u ovom svijetu nalazi neosvješćujući razlog svojeg postojanja u njemu, je slijepa djevojka, Po.

Poslije majčine smrti, Po zatvara sva vrata za spoljašnji svijet, kojih je u njenom životu i tako malo. Baš u vrijeme kada joj je bio potreban spas, u njen život pojavljuje se starac, Denver, potomak drevne discipline koja, po legendi, može da učini čovjeka besmrtnim. Međutim, on ima još jedan cilj ...

    Da bi je privukao na zajedničko putovanje obećava joj da će joj pomoći da pronađe eliskir za povratak vida. Na tom putovanju, Po počinje da razotkriva jednu od najvećih tajni čovječanstva. Ljudi koji su mogli da vide fizičkim očima su zapravo i sami bili sljepi! Od velikih promjena, koje njeno uplašeno tijelo još jače zatvaraju u sopstvenu unutrašnjost, pojavljuje se drugi glas sa kojim počinje da razgovara. Taj glas je dalje prati gotovo u svakoj situaciji a kroz drevnu disiplinu joj se otkriva ko je, i šta zapravo znači taj drugi glas.

    Razočarana odbijanjem jednog od iscjelitelja u gorama Tibeta, pada u očaj, ni sama ne znajući da još uvijek nije naučila kako se prava pomoć da prepoznati. U njenom očajnom stanju, starac joj otkriva prve korake u sledovanju za drevnom disciplinom, koja, naime, govori o spoznaji svijeta kroz sopstvenu unutrašnjost. U svom tom iskustvu, junakinja i ne naslućuje da će uskoro doživjetu potvrdu sopstvenog tijela o svojim skrivenim potencijalima. Njen unutrašnji vid joj polako postaje važnijij čak i od želje da povrati vid svojih fizičkih očiju ...