PRIZNANJE

Cijelog života sam se divila ljudima koji su u životu uspjeli mnogo a krenuli su od nule.

Albert Ajnštajn je rekao, ako nešto ne možeš da objasniš jednostavnim riječima znači da ni sam to ne razumiješ.
Misliti tako da možeš svoj cilj da objasniš jednostavnim riječima, znači posmatrati svijet iz ugla uspješnog čovjeka.

Čitav naš život posmatramo sebe onako kako nas drugi vide. Mi smo sunđeri, sakupljači našeg odraza u mišljenju i reakcijama drugih. Ali, dok god to bude jedinstveni put kojim se krećemo, nećemo naučiti da sebe i svoje želje objasnimo jednostavnim riječima.
Nema čistine u mutnoj vodi. Nema konkretnog cilja bez jasnog i jednostavnog plana. Nema samopouzdanja u moru tuđih osuđivanja. Sve što treba da uradiš je da se ne kupaš u tom moru.

Čak i ono kvalitetno u nama takođe je priznanje ljudi kojima smo okruženi.
A šta ako to zapravo nije kvalitet? Šta ako baš zbog toga što smo mislili da smo u nečemu dobri, kočimo na putu ka cilju nečeg drugog? Boljeg?
Kvalitet se stiče vremenom i on je podložan beskonačnom samopotvrđivanju.

Ljudi koji su krenuli od nule, nisu krenuli samo od materijalne nule. Oni su krenuli od priznanja da je njihov kvalitet ravan nuli. Da je njihov cilj plivao u mutnoj vodi. Da su se kupali u tuđem moru. Da nisu znali šta hoće. Da nisu umjeli sebi da objasne za šta su stvoreni? Zašto su tu gdje jesu i na koji način to mogu da iskoriste. Ljudi koji su krenuli od nule su bili djeca, koja su znala da im predstoji težak put učenja.
Ljudi koji su krenuli od nule, krenuli su od cilja koji su mogli da objasne jednostavnim riječima.

Najbolje u nama može se iskristalisati samo ako ispunimo glavni zadatak.
Izbaviti se od unutrašnjih glasova stvorenih u tuđem rasuđivanju o nama.

Koliko su bile male šanse da se baš ti pojaviš na svet?

Imanuel Kant je rekao da lijepu umjetnost može stvoriti samo genije. «Genije je talenat koji umjetnost propisuje prirodi.» On posjeduje urođene duševne mogućnosti. Proizvodi lijepog pripadaju geniju. Genije imaginaciju, duh i razum ima u «najvišoj» mjeri.

Da li je leptir koji je preletjeo pored tvog djede kada je skrenuo slučajan pogled na tvoju baku znao o uticaju koeficijenta slučajnosti na tvoj život? Ili se možda tvoj pradjeda nadao da će 200 godina poslije njegove smrti tvoj praunuk realizovati njegov san o izgradnji velikog tornja u selu koje će postati centar megapolisa?

Pošto lijepa umjetnost nije u stanju da sama sebi daje pravila, a bez tih pravila umjetnost nije moguća, lijepa umjetnost je moguća samo kao tvorevina genija.

A sta ako smo svi mi geniji? Samo naše kretanje po ovoj Zemlji je kreativnost genija. Genije stvara u svakom svok pokretu, uzdahu ili nadi. Genije je lanac kojim smo povezani, svi mi do jednog. Genije je naša pomisao o sledećem koraku i njeno ostvarenje. Baš kao slučajni pogled tvog djede na jednog sasvim slučajnog leptira.
Tako da, Imanuel Kant, slažem se da samo genije može stvoriti lijepu umjetnost. Ali, takođe se slažem da u svima nama čuči baš taj genije.  

SVJETLOST ISTINE

Još je Platon u svojem «mitu o pećini» govorio da čovjek koji izlazi iz pećine na svjetlost istine, tek tada ovladava pravim znanjem. Neposredna veza sa Bogom ostvaruje se u duši čovjeka a ne u svijetu koji ga okružuje. Ovo je problem, koji je uprkos tome što su prošle hiljade godina od vremena Platona, još uvijek veoma važan za čovječanstvo.

Veza sa Bogom, ima veći značaj nego realnost svijeta. Ono što vidimo nije potpuna realnost. Ono što vidimo unutar sebe jeste naša jedina realnost u kojoj je moguće ostvariti vezu sa Bogom.

Platonova pećina je zapravo naša realnost u kojoj živimo. A izlazak iz pećine je svjetlost istine koja se nalazi unutar nas. Ta istina se ogleda u našem znanju da je čitav svemir zapravo veza sa Bogom sazdana unutar nas samih.

ORIGINALNOST

Znate onaj osjećaj kada želite nešto da napišete, osmislite, naslikate, nacrtate, a ne ide? Nadahnuće ne dolazi. Sve je već viđeno a nama je potrebna originalnost! Evo jednog zaključka i kratkog pojašnjenja.

Naše razmišljanje se dijeli na razmišljanje putem mašte i razmišljanje putem intelekta. Tako je tvrdio racionalista Baruh de Spinoza. Mašta je predstava koja nastaje kao posljedica čulnog opažanja. Dakle, ono o čemu u životu maštamo uslovljeno je onim što nam je dato, onim čime smo okruženi, onim što vidimo na filmu, internetu, onim što pročitamo u nekoj knjizi ili magazinu.

Inteletkt je sopstveni koncept u kojem se nalazi naš lični unikatni talenat i ukus. To je koncept iz kojeg potiču genijalne ideje, bezvremenske priče, originalna muzika… Eto zbog čega bestseleri "iskaču" toliko rijetko. Oni su uvijek proizvod ličnog koncepta a nikada dio "mašte koja je dostupna svima". Zbog toga u njima postoji originalnost. I nije se tu nikome "posrećilo" te je postao super profi, popularan, čitan, slušan…

U ono što je zaista vrijedno i ima potencijal da osvoji čitav svijet, nije uložena samo mašta. Uložen je lični intelekt koncept, unikatni talenat i sposobnost izbavljenja od ograničenja kojima smo okruženi.

BITI SLAVNA LIČNOST

Iza originalnosti i osjećaja «svidjeti se svima» u osnovi se krije apsurdna tajna. A to je jednostavno – stav.

Dakle, postoje stvari kojih ne samo da moramo da se pridržavamo da bi bili originalni i svojstveni onom čime se bavimo, već to zaista moramo i da osjećamo.


Kako saznati da li smo na pravom putu u svom poslu, da li smo originalni u onom što želimo da predstavimo svijetu? Možda da odgovorimo na najobičnija pitanja čiji se odgovori nalaze unutar nas samih? Odgovori bi trebalo da izgledaju ovako:

Prvo, nemate potrebu da se sa nekim upoređujete;

Drugo, nemate potrebu da se dokazujete;

Treće, ne zavidite svojim konkurentima;

Četvrto, obožavate to što radite;

Peto, nemate potrebu da se nekome svidite.

Sad mi još jedna ideja pade na pamet. Ovi odgovori su dobri i u svakodnevnom bitisanju. Zamislite prijateljstvo ili kolegijalnost sa ovakvim stavom. Pa svijet bi bio perfekcija.

ISTINA O ISKRENIM MISLIMA

Oskar Vajld je rekao da ako muškarac želi da sazna šta žena zaista misli, treba da je posmatra a ne da je sluša.

Ja se potpuno slažem sa njim! Ali bih dodala da ovo važi za oba pola!

Lažemo, izmišljamo i uglavnom govorimo sve ono na šta je drugi spreman da reaguje, šta drugi očekuje od nas, šta drugi očekuje od svoje sposobnosti da čuje. Ako nije u pitanju prvi slučaj onda je u pitanju sledeće. Govorimo ono zbog čega ćemo uživati u tuđoj reakciji; ono zbog čega će nas drugi vidjeti onako kako mi želimo da izgledamo ili ono što će drugog poniziti, uvrijediti; ono zbog čega će nam biti lakše da sebe zamislimo kao nesalomljivu osobu čvrstog karaktera koju još niko nije uspio da pobijedi.

Međutim, istina o našim iskrenim mislima skrivena je u nasilnoj ćutnji, čežnji, neprolivenoj suzi, osmjehu, odlutalom pogledu, slomljenom srcu i nesposobnosti da izbjegnemo onaj maleni trenutak prijatne samoće kada više od svega želimo da zaboravimo…

KIŠA

ŠTA DA TI KAŽEM SINE

MOŽDA SAM...

GOSPODINE

TRAG

STAKLENI GOLUBOVI

VITEZOVI PAKLA

KARETA

CRNE UDOVICE

JEDNOM

MOŽDA

ĆUTIM O JESENI

GRADE MOJ