Menu
ALCHAJMER/priča/konkurs Biber

ALCHAJMER/priča/konkurs Biber

ALCHAJMER



Prevarant, ubica sjećanja ili ljekar za dušu? Ko sam ja?
    Veslam pažljivo. Moj pacijent je jako uzbuđen. Iznenadne kapljice morske vode na kapcima bi pogoršale situaciju. Koža oko usana mu je smežurana kao pri našem prvom susretu u staračkom domu, prije dva mjeseca. Strah od neizvjesnosti. Dobro ga poznajem.
    Gotovo da smo stigli do ostrva. To je jedino ostrvo na hrvatskom primorju koje ima samo jednu kuću, jednu crkvu. I svetionik. Ipak nisam siguran.  Kao siromašni Bošnjak, koji od svoje osamnaeste godine živi u Kanadi, nemam baš neko znanje o hrvatskom primorju. Ali moj pacijent sigurno ima. Sjedi na pramcu i poput djeteta gleda ka ostrvu.
    Kako se približavamo kopnu, njegove plave oči postaju svjetlije. Tihe poput umirotvorenja hodže. Raširene su širom. Kao more. Veslo odskače i mnoštvo kapljica mu prekriva lice. Starac nije ni mrgnuo.
    Prilazim prvi i otvaram teška, drvena vrata kamene kuće. Starac je zagledan u maslinu čija je krošnja rascijepljenja u milion godina. Iza nje je vrt procvjetalih mandarina.
    - Ti uđi prvi sinko.
    - Ne, Vi ćete prvi. Vaša kuća.
    Nevjerovatno koliko mi pacijent vjeruje. Etiketa «doktor» ima energetsku moć. A sada, sa tom etiketom, imam još jaču ulogu od uloge doktora. Ulogu Boga kojeg je pacijent još odavno izgubio.
    Kuća je gotovo prazna. Odiše hladnoćom napuštenih domova. U jednom ćošku stoji klavir. Satarac mu prilazi i okreće se oko sebe u nedoumici.  
    - Došli smo da pronađemo pismo. - Pomažem mu da se sjeti.
    More u očima je sada uzburkano i sivo. Prokletstvo! Ponovo je zaboravio. Osjećam trnce u stopalima. Njegov pogled me pomalo nervira. Dva mjeseca seansi u staračkom domu ne mogu se uporediti sa trideset godina mog života u Torontu. Objekat mržnje, izgnanosti, poljuljane vjere u Alaha, Isusa Hrista, u šta god. U sebe. Nije to da sam ga mrzio, ne, nikada nisam bio nacionalista. Bilo je to da sam ga želio mrzjeti. Kao čovjeka.
    U poslednje vrijeme Marija se često čula sa doktorima. Upravo oni su nam javili da mu je potreban psiholog. I tada sam se, bez razmišljanja, odlučio na ovu avanturu. Da mi je neko prije dvadeset godina pričao da se mržnja uništava oprostom, ne bih mu povjerovao.

    - Ne brinite. Ja sam tu. Sa vama. - Prilazim i spuštam ruku na njegovo rame. - Sve je u redu. Ja sam Vaš doktor. Vi imate bolest zaboravaljanja, ali nije strašno. Početna faza. Na trenutke gubite misao o tome šta se dešava.
    - Kakvo pismo? Gdje smo mi?
    Njegov pogled ponovo strijelja u srce. More u očima je još uzburkanije.
    - Ovo je vaša porodična vikendica. Prije rata ste ovdje provodili ljeta. Sve je u redu, ne plašite se.
    - Kako te zovu sinko?
    - Almir. - Nakašljavam se sakrivajući nos šakom. Njegove oči prodiru u centar duše. Nikada ne bih uplovio u takvo more, da nije bilo ljubavi. Moral obavezuje samo kada je utkan u sut dobre duše. Starac ćuti.
    - Tražimo pismo Vaše ćerke. Tako ste mi rekli na seansi. - Brzo nastavljam dijalog.
    Starac prilazi prozoru. Naš feribot je već u daljini. Sa kopna plovi samo do glavnog ostrva odakle se do ovog malenog mora čamcem.
    - Marija.
    - Rekli ste da se zove Marija. Vaša ćerka.
    - Bilo je neko pismo. Žena mi je rekla da ga je ostavila ovdje.
    - Zašto ga nikada niste pročitali?
    - Tada se nisam plašio smrti.
    - A sada?
    - Sada se plašim njenih suza.
    More u njegovim očima postaje jugo. Kišna mutljavina. Nesporazum talasa.
    - Marija mi nikada neće oprostiti. Naročito smrt svoje majke.
    - To ste mi već rekli.
    - Marija je pobjegla sa muslimanom.
    Mrštim nos i posmatram pušku koja visi o zidu. I to mi je već rekao. Starac gleda čas u mene, čas u pušku. Izgleda da je ukapirao da je Almir muslimansko ime. Ostrvo je pusto, nema nikog. Osim nas smrtnika. Zanimljivo, koje je nacionalnosti običan smrtnik?
    Starac resko izlazi iz kuće i prilazi maslini. Njeno korijenje je račvasto i u sebi ima duplo. Mahinalno počinje da kopa po unutrašnjosti. Izvadi crvenkastu, metalnu kutiju za keks. Kraš. Otvara je. U njoj je koverta upakovana u celofan. Izvlači pismo i daje mi da pročitam.
    - Da li je adresa tu?
    - Čija? - pitam u nedoumici.
    - Marijina.
    Ja ćutim. Starac se mršti i sjeda na zemlju. Pogled mu je usmjeren u more. U daljini se vidi čamac. Na njoj je jedna osoba koja vesla. Obojica posmatramo figuru u blagim talasima. Zatim primjećujemo još nečiju glavu.
    - Zabranio sam njenu ljubav.
    - Ma, to ne može biti. Zabranili ste ljubav ćerke?
    - Imala je samo osamnaest godina kada je pobjegla. Rat je bjesnio na sve strane.
    - I ona je pobjegla za muslimana.
    U starčevim očima je osjeka. Suva i hladna kao bura.

    Otvaram pismo. 4 mart 1993. god. Adresa. Toronto, M4V… Napisano je hemijskom olovkom.
    «Tata, oprosti.»

    - To je sve?
    - To je sve.

    Starac ustaje i prilazi ponti gdje smo vezali barku. Barka sa figurom veslača sve je bliža.  
    - Ovdje smo provodili ljeta. - Pokazuje pogledom ka velikom ostrvu. - A tamo smo u predvečerja odlazili na muziku. Naše društvo je bilo veliko. Iz svih krajeva Jugoslavije. - Pravi pauzu. - Nju jedinu smo imali. Bila je naše sve. Radost, ljubav, borba, razlog za vjeru. Sve. A onda se desio rat.
    - Onda se desio musliman.
    Starac ustaje i okreće se prema meni. Gleda me pravo u oči.
    - Almir kažeš. Prezime?
    - Izabegović. Iz Zenice. - Govorim bez razmišljanja.
    - Ah, i mi smo jedno vrijeme živjeli u Zenici.
    Posmatram ga pravo u oči. Marija ima iste. Njihovog mora sam postao psiholog. Ubica sjećanja, prevarant i ljekar. Psiholog bez nacionalnosti. Tri u jednom.
    Poslednjih dana vazduh miriše na sirup od bršljena. Onaj od kašlja. Kada se zadišeš. Čuje se glokotanje talasa o drvo. Barka se primakla. Iz nje izlazi mlada žena. Za njom izlazi momčić. Drže se za ruke.
    - Izgledaju srećno. - Govori starac držeći se rukom za bok. Oči mu sijaju kao u djeteta, koje moli da ga zagrliš, poljubiš, utješiš.
    Sunce prži. Žena je u suknji do koljena i teksas jakni. Mladić skida bijeli kačket i blago mi klima glavom. Starac me ponovo gleda u oči. Čini se suviše dugo. Onaj sjaj najednom je iščezao.
    - Ko ste Vi?
    - Ja sam Vaš doktor. Sve je u redu. Vi imate bolest zaboravaljanja, ali nije strašno. Na trenutke gubite misao o tome šta se dešava.
    - Gdje sam to ja?
    - Ovo je Vaša porodična vikendica. Prije rata ste ovdje provodili ljeta. Sve je u redu, ne plašite se.
    Na licu mu se pojavljuje maska straha.
    - Gdje je Iva?
    - Vaša žena je umrla.
    Marija prilazi. Podsjeća na onu djevojku sa kojom sam se prije trideset godina sakrio u vojnički kamion. Sjećam se kako smo dijelili konzervu sa piletinom i rižom. Jednu na četiri dana. Kada smo prije dva mjeseca letjeli avionom prema Balkanu, stjuardesa nam je dala sličnu hranu. Istog ukusa.
    - Gospodine, sjećate li se svog imena? - Pažljivo pitam pacijenta.
    - Budimir.
    - Da li vam je dobro?
     Marija iz cegera izvlači domaći sok od nara i pruža mu čašicu od termosa. Sunčani zraci prodiru kroz lišće masline pravo kroz starčeve staklene zjenice. Osjećam muku na želucu. Zujanje pčela je snažnije. Više ne mogu da izdržim. Bože! On je bio razlog za svaku njenu suzu, u postelji, na rođenju našeg djeteta, na svakom rođendanu, na svakom godišnjem odmoru kada smo birali gdje ćemo na putovanje. Svuda samo ne na Balkan, govorila bi mi.
    Brzim korakom ulazim u kuću. Udišem hladnoću napuštenog doma. Knedla u grlu steže. Počinjem da plačem. Prvi put za poslednjih trideset godina. Ridam kao malo dijete i plašim se da izađem vani.
    Prilazim klaviru i bacam pogled kroz prozor. Starac pokazuje rukom korijenje masline. U ruci drži pismo i Kraš kutiju. Marija ga sluša pažljivo. Ne plače. Naš najmlađi sin sjedi na kamenu. Starac ne zna sa kim priča.  Ne može ni da pretpostavi da je to ona. Ne prepoznaje je.
    Samir ustaje pored majke i tapše je po ramenu.
    - Rekao sam vam da ovo nije good idea.
    - Možda i nije, ali je tvojoj majci jako važna. - dodajem približivši se.
    Starac sluša i gleda nas u oči. Jedno, pa drugo pa treće.
    - Uzmite Vaše pismo Budimire. Vrijeme je da krenemo.
    Starac uzima pismo i stavlja ga u džep pantalona.
    - I want to go home.- Govori Samir uzimajući veslo.
    - Ovo je tvoj dom. - Govori Marija.
    Pridržavam barku dok Marija i Samir sjednu. Ja i starac ulazimo u naš čamac. Plovimo ka velikom ostrvu. Porodična kuća ostaje u daljini.
    Da li sam ja krivac za njihovu svađu? Ja sam taj koji je zbog ljubavi ukrao njegovu Mariju. A jesam li kriv? Da li je on krivac? Da li je Marija? Da li je neko uopšte kriv? Čemu smo se nadali? Zbog čega je Iva umrla u suzama? Zbog čega nikada nisu vidjeli svoju unučad?
    Veslam. Starac me posmatra. U njegovim blijedo plavim očima vidim svoj odraz.
    - Ko ste Vi?
    - Almir Izabegović. Ubica sjećanja. - Govorim kao iz topa.
    
    Starac dugo ćuti ali me i dalje posmatra. Znam da mu nije još dugo ostalo. Ja veslam onako kako bih veslao da sam jedini na čamcu. Starac uzima drugo veslo i pridružuje mi se. Slane kapi prskaju po našim licima. Smežurana koža oko njegovih usana pretvara se u osmjeh. Zatim u smjeh. I ja počinjem da se smijem. Sve glasnije i glasnije. Moj pacijent takođe. Marija i Samir nas čuju i mašu nam veslom iz daljine.

Dušica Labović

Objavljen roman FORMULA SALVADORA DALIJA

Objavljen roman FORMULA SALVADORA DALIJA

Izdavačka kuća OUROBOROS, objavila je novi roman Dušice Labović (u saradnji sa Ministarstvom kulture i medija Crne Gore)

UZBUDLJIVI, PSIHOLOŠKI, INTELEKTUALNI TRILER

ZLOČIN, OSVETA, ROMANSA, PREDAJA

Šokantna misterija o novinaru koji pronalazi tajnu formulu Salvadora Dalija i
antropološkinji opsednutoj da tu tajnu otkrije.

Veoma kreativno i obećavajuće štivo koje ubrzava puls i pobuđuje osećanje
neverovatne neizvesnosti. Brzi tempo i intelektualno podsticajna priča umotana u
misteriju čuvene slike Salvadora Dalija „Upornost sećanja“.

Kad se neuspešan novinar, nekada dete iz sirotišta, Čarls Klark, drzne da otkrije tajnu
ovog remek-dela, upada u misteriju zbog koje mu se život preokreće naglavačke. U
jednom danu on dobija posao iz snova, susreće ljubav svog života, osvaja automobil
vredan milione dolara. Uz pomoć antropološkinje Anite Ruiz iz Španije, Čarls istražuje
misterioznu formulu želja zbog koje njih dvoje postaju meta tajnog oksfordskog društva ali i
najmističnijeg ubice Engleske, nestalog pre trideset godina. Njih dvoje postaju svedoci
kako se tajno društvo, čiji je Dali verovatno bio član, prostire duž planete.
Dok serijski ubica lišava života članove naučnog društva jednog po jednog, Čarls i Anita
postaju glavni osumnjičeni. Drevni megaliti, crkve i muzeji postaju njihovo utočište, kao i
izvor informacija o tajnom znanju koje će zauvek promeniti njihove živote.
Bežeći od policije i ubice, Čarls i Anita vas uvode u lavirint intezivnog psihološkog trilera sa
dinamičnom radnjom, gde ćete zajedno sa junacima morati da rešite formulu zakodiranu
unutar vas samih.

Misterija, skrivana od čovečanstva hiljadama godina, napokon će biti otkrivena…

Roman Formula Salvadora Dalija je savremeno delo izuzetne vrednosti, koje na
ingeniozan način spaja književnost, nauku i religiju. Visoki aksiološki dometi ovog proznog
ostvarenja pre svega ogledaju se u književnom postupku, obradi teme i likovima, kao i u
uzbudljivoj radnji punoj preokreta.

Dalijeva slika Upornost sećanja krije ogromnu religiozno-naučnu tajnu kojoj su posvećeni
simpozijumi širom sveta. Kad se običan novinar, Čarls Klark, drzne da otkrije tajnu ideju
ovog remek-dela, uz pomoć antropologa Anite Ruiz iz Španije, biće svedok kako se tajno
društvo, čiji je Dali verovatno bio član, prostire duž planete, u muzejima, crkvama, drevnim
megalitima i grobljima.
Toponimi, istorijski podaci, kao i naučne istine i religijske činjenice protkane diljem ovog
dela, istiniti su, realni, i lako proverljivi. Tako se romanu dodaje i didaktična vrednost, čineći
ga pogodnim ne samo za one koji žele uzbuđenje i snažne emocije, već i za one čitaoce
koji žele da saznaju nešto novo iz života naučnika i umetnika, a pre svega kakav uticaj ima
jedna fenomenalna slika klasika savremenog slikarstva.

INTERVJU u magazinu GRACIJA

INTERVJU u magazinu GRACIJA

Dušica Labović: Sve što treba da znaš o ljubavi
“U ovom romanu se traga za smislom življenja i idejom da vjera u ljubav može uticati i na samu sudbinu, istovremeno naglašavajući da se od sudbine ne može pobjeći”, kaže naša književnica čija nova knjiga obara rekorde čitanosti u Crnoj Gori i regionu.

Crnogorska književnica Dušica Labović autorka je romana Sve što treba da znaš o ljubavi, najtraženijeg romana u regionu na samom početku 2024. godine, koji je napravio pravu senzaciju među čitateljkama.
Dušica je zaljubljenik u metafiziku, umjetnost, filozofiju drevnih kultura, arheologiju, dobar triler, ljubavne romane i poeziju. Diplomirani je profesor filozofije. Studije je završila u Crnoj Gori i u Moskvi. Zvanje psihoterapeuta (holistička psihologija) i psihologa po programu Etnička praksa ozdravljenja i psihoemocionalna korekcija stekla je u Naučnom istraživačkom centru MUIC u Moskvi. Autorka je sedam knjiga prevedenih na nekoliko jezika, objavili su ih izdavači u Americi i Rusiji, a španska fondacija The Fundació Gala-Salvador Dalí svrstala je njen triler o Salvadoru Daliju u svoju dokumentarnu edukativnu kolekciju The Center for Dalinian Studies.

Prvi tiraž romana Sve što treba da znaš o ljubavi u Crnoj Gori je rasprodat za samo jedan mjesec. U februaru ste u Beogradu imali prvu promociju, kakvi su utisci?
– Utisci su odlični. Obradovala nas je reakcija brojne publike. Zaista smo bile počastvovane i srdačno dočekane od strane beogradskih ljubitelja knjige. Prostor Delfi knjižare u SKC-u je pravo mjesto za magiju, kulturu i dobru priču. Glumica Suzana Petričević i moderatorka i novinarka Smiljana Popov, te urednica izdavačke kuće OUROBOROS Natalija Đaletić napravile su divan energetski ugođaj, tako da sam u jednom trenutku pomislila da smo zajedno sa publikom ušuškane u jedan fini oblak divnoće i voljenja među policama sa knjigama. Ovo književno veče bilo je osmišljeno na izuzetno zanimljiv način, dobile smo brojne komplimente za njegovu jedinstvenost. Ubrzo nakon događaja stigla su nam pisma i poruke čitalaca koji su već pročitali knjigu i s nestrpljenjem iščekuju nastavak. Osjećaj podrške i entuzijazma koji smo doživjele te večeri se samo produbljuje, čineći nas saosjećajno povezanima s čitaocima.
Ova knjiga prikazuje lice djevojčice, djevojke, žene, majke. U pitanju je porodična drama kroz koju je protkana priča o velikoj ljubavi.
– Čitaoci kažu da je ovo roman za djevojku, ženu, majku, prijateljicu, tetku, baku… Zaista, radnja se dešava u višedecenijskom vremenskom rasponu i sagrađena je na životne priče bake koja svojoj unuci priča o najskrivenijim tajnama svih vrsta ljubavi: prijateljskoj, sestrinskoj, bratskoj, roditeljskoj i, naposlijetku, kao najvažnijoj za ličnu sreću, o ljubavi između dvoje koji se vole. Ovo nije klasični ljubavni roman, iako naslov asocira na to, ovo je porodična drama u kojoj sam pokušala predstaviti emocionalni put i razvoj žene kroz sve doživljene strahove, uspone i padove; traženje novog identiteta, stvaranje novih prijateljstava, otkrivanje novih ljubavi, ali i čuvanje sjećanja na prvu ljubav. U romanu se traga za smislom življenja i idejom da vjera u ljubav može uticati i na samu sudbinu, istovremeno naglašavajući da se od sudbine ne može pobjeći.

Na kraju knjige piše ono što se čitaocima najviše dopada – Nastaviće se… Da li već pišete drugi dio knjige, kada možemo da ga očekujemo?
– U drugom dijelu priča će biti pričana iz unukine perspektive. Radnja romana će se odvijati u sadašnjem trenutku, naravno, kroz priču će se preplitati i sjećanja njene bake. Drugi dio možemo očekivati kroz godinu dana, nakon čega će uslijediti i treći.

Kompletan tekst možete pročitati u Graciji 221, mart 2024.

Intervju Alumni kluba sa Dušicom Labović, alumnistiknjom Filozofskog fakulteta

Intervju Alumni kluba sa Dušicom Labović, alumnistiknjom Filozofskog fakulteta

FF: Dušice, kažite nam nešto o Vašem profesionalnom putu i trenutnom zaposlenju i funkcijama koje obavljate.

DL: Osnovnu školu i gimnaziju završila sam u rodnoj Budvi a osnovne studije na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, na odsjeku za filozofiju, 2006. Kada sam završila osnovne studije radila sam kao glavni menadžer prodaje u turizmu a kasnije me povodom istog posla put odvodi u Moskvu. U Rusiji svoje obrazovanje nadograđujem raznim seminarima, kursevima, i učešćem na biblio-konferencijama. Postajem pisac kako beletristike tako i profesonalnih članaka vezanih za filozofiju i psihoterapiju. Diplomu master organizacije savremenih projekata odbranila sam na MGIIT 70 A. Senkeviča (Moskovski Gosudarstveni Univerzitet Turizma)  u Moskvi 2015. godine. Stičem zvanje psihoterapeut (holistička psihologija) 2019. godine u Naučnom istarživačkom centru MUIC u Moskvi. Na odjseku MUIC (Fakultet praktične psihologije, psihoterapije i socijalnog rada) takođe stičem zvanje Psihologa po programu «Etnička praksa ozdravljenja i psihoemocionalna korekcija» 2020. godine.  Dobitnica sam priznanja na sociološkim i psihološkim kongresima na teme «Ljudi, društvo, izazovi vremena, budućnost.» Svoje naučne radove objavljivala sam u naučno izdavačkom centru Nauka u savremenom informacionom društvu Nort Charleston USA.  Član sam profesionalne psihoterapeutske lige u Moskvi od 2020. godine.

U poslednjih nekoliko godina sve više se bavim pisanjem. Napisala sam sedam romana koji su rado čitani i u inostranstvu. Sarađujem sa američkom izdavačkom kućom The Wild Rose Press, kao i sa mnogim inostranim oline book platformama za objavljivanje knjiga a takođe i sa nekoliko domaćih izdavačkih kuća. Izdvojila bih Ouroboros iz Podgorice, koja je nedavno objavila zbirku poezije "Bluz mog ega" (koja je osvojila nagradu na konkursu Ministarstva kulture i medija Crne Gore 2022) i moj novi roman "Sve što treba da znaš o ljubavi". U 2024/25 biće objavljena još tri nova romana (na našem jeziku). Takođe se bavim redakturom tekstova i prevođenjem književnih djela. U pripremi su i dvije stručne knjige iz oblasti psihoterapije a tiču se uticaja knjige na dječije obrazovanje, i odnosa u braku.



FF: Kažite nam nešto o iskustvima studiranja na Studijskom programu za filozofiju Filozofskog fakulteta u Nikšiću?

DL: Jedno od najljepših perioda u života su studentski dani. Sa te strane, možda mi je pomalo i žao što sam studije završila u roku dok su neki studenti duže od mene uživali u tim danima druženja.

Studijski program za odsjek - filozofija u vrijeme mog studiranja bio je, tada se činilo, dovoljno težak u odnosu na programe nekih drugih studija. Vjerovatno je mnenje bilo takvo zbog samog štiva gradiva. Ali, da bi studirao filozofiju moraš zaista ne samo da voliš taj predmet, već i da nekako misleno „plivaš“ u tim vodama. Da voliš da analiziraš i apstrahuješ. Tvoj način razmišljanja mora da bude dovoljno širok i dubok da bi mogao da prihvatiš sve čari predavanja na katedri. Svakako, moraš da voliš da čitaš a studiozni pristup svakoj vrsti teksta neće biti na odmet. Štaviše u tome je najveća čar ovog fakulteta. Bez debate, ništa nismo uradili. Profesori i asistenti na odsjeku za filozofiju bili su ključ za razvijanje volje i želje da se krećemo dalje. I to im je uspijevalo i to veoma jakim intezitetom.



FF: Koliko Vas je studiranje na Studijskom programu za filozofiju oblikovalo kao ličnost?

DL: Mnogo. Filozofske studije su odlična potpora za dalje na poslovnom planu ali i za život. Na studijima se stiče široko znanje koje će vam kasnije koristiti u mnogim sferama u životu. Recimo, u mojem slučaju u književnosti. Sumnjam da bi moja književna djela mogla da imaju tu neku drugačiju čar da nisam imala podlogu filozofskog fakulteta. Na razvoj moje ličnosti naročito su imali uticaj predmeti poput grčke filozofije, patristike, njemačke transcedentalne filozofije, antropologije, ruske filozofije, ontologije. Svaki od ovih pravaca razvija čovjeka u ispravnom smjeru. Vodi na put gdje bez vjere, potrebe za ljubavlju, bez dobra i bez želje da ispravimo ovaj svijet nabolje nema svrhe niti odgovora na pitanja o smislu života. A ko smo mi bez tih odgovora? Znamo li čemu težimo ako nismo oblikovani kao ličnosti potrebne društvu?



FF: Kako procjenjujete mogućnosti zaposlenja mladih koji završe ovaj studij danas (u kojim konkretno sferama društvenog života), i da li su one možda danas veće u odnosu na vrijeme kad ste Vi diplomirali?

DL: Danas su mogućnosti svakako veće. Prvo moram da naglasim da ukoliko želite da budete profesor, tj. da predajete neki od predmeta u gimnaziji ili na fakultetu, ovaj studij je sasvim dovoljan. Naravno uz magistarske studije itd. sve zavisi od toga dokle želite da dosegnete. Ali ukoliko sebe u budućnosti ne vidite kao predavača, jasno bih istakla tri najvažnije stvari: Prva, morate da se nadograđujete u sferi stranih jezika. Druga, morate da se nadograđujete u sferi kompjutera, da se bavite računarskom i vještačkom intelegincijom minimum na osnovnom nivou. Treće, da biste odabrali specifičnu oblast morate da uložite svoj napor i tokom fakulteta ili odmah po završetku ako ranije niste imali mogućnosti. Takođe, filozofi su vrsni savjetnici, izvršni direktori, organizatori, stvaraoci nečeg „velikog iz ničega“. Ali, ne zaboravite, samo dok preispitujemo bivstvujuće možemo saznati poneki važan trik o bivstvovanju.



FF: Koju poruku biste uputili aktuelnim studentima filosofije?

DL: Morate konstantno da razvijate i da pratite svoj istraživački, sanjalački, radoznali duh da biste mogli dalje. Po meni, idealni pravci poslije osnovnih filozofskih studija jesu: političke nauke, teologija (ukoliko sebe vidite u tome), književnost, novinarstvo, raznovrsni sociološki pravci koji su danas veoma rasprostranjeni i trebovani u svim sferama. Država kao što je Crna Gora a takođe i države širom svijeta ovakvu vrstu organizacija trebaju sve više i više. Ovaj vid profesionalizma se jako dobro uklapa sa vašim dobrim vladanjem vještačkom inteligencijom i jezicima, umijećem da se verbalno intelektualno snađete u svako situaciji. Takođe, poslije filozofskih studija imate odličnu perspektivu za psihoterapiju, analitičko razmišljanje i sposobnost ubjeđivanja i razvrtanja problema na beskonačno mnogo strana, što je veoma važna sposobnost ako recimo odlučite da se bavite takozvanim help speaker treninzima ili nekim sličnim pozivom.

Promocija romana "Sve što treba da znaš o jljubavi" u knjižari DELFI-SKC u Beogradu

Promocija romana "Sve što treba da znaš o jljubavi" u knjižari DELFI-SKC u Beogradu

Zbirka poezije BLUZA MOG EGA izašla iz štampe

Zbirka poezije BLUZA MOG EGA izašla iz štampe

JE LI SVIJET STVARNO TOLIKO MALI?!

[O pjesničkom svijetu imena BLUZ MOG EGA poetese DUŠICE LABOVIĆ]


Kad bi mogao od Vaseljene da se udaljiš toliko

da možeš da spoznaš njenu majušnost,

mogao bi da shvatiš ništavnost mržnje

i veličanstvenost ljubavi.

D. Labović


Ako jedna knjiga, jedna začudana knjiga, počne ovakvom slikom svijeta, onda je stvarno razumno pjesmom se zapitati da li postoji svijet ili je sve samo privid.

Ako nema ljubavi, ako ne preovladava Ljubav, ako tu LJUBAV ne prepoznaje Poezija, ako ta Ljubav nije u stanju da se identifikuje sa Poezijom kao nebo zemaljskim Postanjem još iz vremena kad još ne bijaše postalo Postanje ima li smisla da ičega ima?!

Bilo bi nekako posebno poželjno da umna poetesa, bar na jedan stvaralački trenutak, zaboravi na sve ostalo i da napiše knjigu ljbavne poezije upravo u danima koji su toliko opterećeni nekom neznano paklenom mržnjom, ali...

Možda je tako nešto i željela njena poetički tanana duša, ali stvar_ nost je toliko gruba da je umjesto ljubavne poezije nastala visoko refleksivna POEZIJA O LJUBAVI. Čitalac [a i sama autorka] ima pravo da se pita – u čemu je razlika, gdje je ta granica koja jednu ljubavnu pjesmu udaljava od pjesme o ljubavi. Odgovor je jednostavan, toliko jednostavan da sam autor ovog teksta, da sama pjesnikinja ovoga bluza, nije u stanju da odmah odgovori na pretpostavljeno pitanje – to je otprilike na fonu onog Andrićevog retorskog piatanja: Što sanjam, a što mi se događa – sanja se na cijelom prostoru koje pobožno zovemo Vaseljena, sanjamo Ljubav, a događa se mržnja i patnja nečuvena, kako na Nebesima, tako i na zemlji. Koliko bi nam u ovom trenu bio potreban Iguman Stefan, da nam malo detaljnije pojasni kako je to proša’ sito i rešeto i kako je to ovaj grdni svijet upoznao!?


...Sjećaš li se one kišne magle

i ljutih grana jorgovana,

lokvi ispunjenih glađu u svanuće,

mirisa vijesti koji je razbijao naše lobanje...

D. Labović: Grade moj


Možda je moguće opstati, iako je realniji nestanak, ali neophodno je ići maglenom stranom ulice, bolje se vidi, kad se manje i slabije vidi.

Savremene teorije „lake muzikeobavezno se i uspješno, u uslovnom smislu, trude da „ponište“ još uvijek postojeću definiciju i oznaku BLUZ a kao „robovske muzike“ [bojim se da se forma ropstva samo promijenila, a da je suština još licemjernija] i bluz se ovovremeno tretira kao poezija čežnje, patnje, ljubavne prije svega, rastanka, ličnih katastrofa i padova... Neka nam bude dopušteno da na ovom mjestu samo kratko potvrdimo da svega toga ima u pjesmama Dušice Labović, a da se u kategorijalnom smislu ozbiljnije posvetimo u daljem toku datog dijaloga sa pjesnikinjom na granici između naše jave i njenoga budnog sna o Poeziji i Ljubavi, budući da sve potiče iz te sfere i da joj se kao gromoglasan odjek ponovo vraća.

Pjesnikinja Dušica Labović strasno, istinski zaneseno, pjeva o svemu upravo apostrofiranom, ali kao odgovorni znalac filosofije kao sistema, kao i života između Bića i Ništavila, ona sopstvenu i pretpostavljeno opštu emociju, diskretno i pažljivo transferiše u bogo čovječanski nadahnutu misao koja nam uliva nadu da nije sve propalo ako sve propalo je i da još ima tu i tamo prostora za prizivanje i izvjesni doživljaj iskonske istine kao [ne]moguće.

Ali to je sasvim iskreno razumijevajući bluz njenog ega, budući da nas Dušica Labović niti jednog trenutka ne prisiljava da pojemo po njenim notama, a istovremeno nam i ne brani, ne nameće sudske paragrafe o obavezi poštovanja tzv. autorskih prava. Poetesa Labović [ovdje, razumije se, posebno potenciramo njeno pjesništvo, iako nam je dobro poznato i njeno cijenjeno prozno, stručno i drugo djelo] cjelinom sopstva živi slobodu poezije i stvarnosti takve kakva nužno jeste i dobrobitno nam dodaje pravo na našu slobodu, ali i obavezu da tu slobodu ne namećemo po svojoj mjeri i namjeri nekom drugom, jer tada i tako nastaje strašna dominacija mržnje koja guta smisao postojanja današnjega svijeta…


... Budi mi dom svijete!

I pretvoriću su u mrava koji mirno spava

dok osluškuje disanje tvog pšeničnog pera,

kojim će na nebu poruku pisati

Jata prekrasnih ptica...


sluti li to stihove, sluti li Nadmoć Poezije, sluti li Pobjedu Ljubavi, dobrostivna poetesa Dušica Labović u posebno uspjeloj pjesmi Budi mi dom svijete, sluti, uvjereni smo – vidi.

Perivoje Popović

Ostatak možete pročitati u predgovoru zbirke...

Promocija romana "Sve što treba da znaš o ljubavi"

Promocija romana "Sve što treba da znaš o ljubavi"

Roman „Sve što treba da znaš o ljubavi“ Dušice Labović biće predstavljen beogradskoj publici
21. februara u Bukmarker kafeteriji knjižare Delfi SKC u 18.00 sati.

Osim autorke, koja nam stiže iz Moskve, o knjizi će govoriti glavna urednica izdavačke kuće Ouroboros i ujedno urednica knjige, Natalija Đaletić;
moderatorka večeri će biti novinarka Smiljana Popov;
odlomke će čitati glumica Suzana Petričević.

U romanu „Sve što treba da znaš o ljubavi“, Dušica Labović govori o neraskidivoj, pohlepnoj ljubavi između roditelja i ćerke u društvu koje proždire glamur i strah.
Isprepleten misterijom prošlosti najbogatije porodice bivše Jugoslavije, utopljen u ritmove i senke beogradskih vila, sremskih dvoraca, kamenih kuća i palata na obalama Jadranskog mora, ovaj roman vas vodi na putovanje odrastanja, ljubavi, razočaranja i opraštanja. Jednostavne reči o dubokom, iskrenom portretu porodice koje će uticati na vas na mnogo načina. Životne lekcije koje su stvarne i važne u odrastanju devojčice, devojke, žene, majke. Način na koje će ove lekcije uticati na vas promeniće način na koji razmišljate o ljubavi.

Dušica Labović je prof. filozofije i psihologije, autorka je sedam knjiga prevedenih na nekoliko jezika. Njene romane objavili su izdavači u Americi i Rusiji a fondacija „The Fundació Gala-Salvador Dalí“ iz Španije svrstala je Dušičin triler o Salvadoru Daliju u svoju dokumentarnu edukativnu kolekciju „The Center for Dalinian Studies“.

Dobro došli!

BLUZ MOG EGA

BLUZ MOG EGA

Ovo je putovanje za preživljavanje;
Ovo je moje srce u vašim rukama;
Ovo je vodopad u našim venama;
Ovo je so u krvavo slatkim suzama;
Ovo je rastajanje i isceljenje;
Ovo je granica između ljubavi i smrti.


Za sve vas koji još uvijek marljivo radite na izgradnji puta do sreće.
Ohrabrite se u svojoj potrazi.
Sreća će sigurno doći.

Uskoro u prodaji!
Izdavačka kuća
OUROBOROS

Knige u Crnoj Gori:

Narodna knjiga (Novaka Miloševa br. 12 Podgorica; PC BAZAR, ul. Blaža Jovanovića br. 8 Podgorica; PC Atrium, Njegoševa 12 Nikšić; Šetalište Budva; Šetalište Petrovac);
Gradska knjižara - Nova knjiga (Podgorica, Nikšić, Tivat, Herceg Novi, Šetalište Budva);
Uliks Stari grad Kotor;
Knjižara SO Herceg Novi;
Mamut (Delta Podgorica; Kamelija Kotor);
Knjižara Stari grad Budva;
Trg pjesnika Stari grad Budva;
Jadran Budva.

Knjige „Tajna jednog mosta“ i „Enso“ u Srbiji

Knjige „Tajna jednog mosta“ i „Enso“, osim na internet prodavnicama Vulkani, Delfi, Dobra knjiga, Korisna knjiga, Knjizara, možete kupiti i u sledećim knjižarama širom Srbije:
Delfi (Skc, Novi Sad – Big C; Novi Sad – Zmaj Jovina; Zemun);
Vulkan (Sremska; Delta Beograd; Merkator Beograd; Novi Sad – Zmaj Jovina; TC Ušće Bepgrad);
Srpska književna zadruga Beograd;
Aleksandar Belić;
Kaligraf Zaječar;
Indigo Niš;
Mladinska knjiga Niš;
Mladinska knjiga Novi Sad;
Mladinska knjiga Kragujevac;
Bulevar Books Novi Sad;
Solaris NS;
Dositej Šid.

Objavljena drama LUCIA della BUTUA

2015
18.novembra  Promocija LUCIA della BUTUA, Akademija znanja, BUDVA

MIPCOM u Kanu

GOOD RAY PRODUCTION iz Berlina, na najvećem svjetskom festivalu filmske i medijske industrije MIPCOM u Kanu, u Francuskoj, koji će se održati od 5. do 8. oktobra 2015. godine, predstavio je projekat kratki animirani film.
Intervju na portalu Avlija, 01.12.14: Inervju  
Intervju u magazinu Urban Standard, 23.11.14: Intervju  

Objavljena drama “Veličine i boje”

(2016)
Riječ je o drami, sa komičnim i ujedno dirljivim tekstom, smještena u jednom od elitnih moskovskih naselja, donoosi priču o moralno razrušenoj socijalnoj slojevitosti, o odnosima u savremenom braku, priznanju ljubavi, o potrebi uspješnih muškaraca za mladom ljubavnicom, za bogatstvom i ujedno, o prioritetima današnjeg društva. Glavna junakinja je poznata pjesnikinja, koja otkrivanjem druge strane svog licca, otkriva i u čemu je dijalektičnost savremenih odnosa.

Roman ENSO (Enso) i roman SECRET OF A BRIDGE (Tajna jednog mosta) na engleskom jeziku

(2018)
Romani su na engleskom jeziku dostupni širom svijeta.
Stranica autorke na AMAZON-u

Knjige "ENSO" i "LUCIA della BUTUA" su objavljene na ruskom jeziku Litres.ru

(2018)
Romani na ruskom jeziku su dostupni širom svijeta.
Stranica autorke na Litres.ru

Literary event in Brighton

Brighton UK, Tea Chalet, Dyke Rd, Hove BN3 6EH, 2015, 20 April at 18:00–20:00h
Book promotion - "Secret of a bridge" by Dushica Labovich
Speakers:  
Montenegrin author with philosophical background Dushica Labovich,
Russian language and literature teacher with philosophical background Irina Cherepanova,
Graduate in international relations and psychology Richard Rycroft.
Event guests:
Daria Robertson (cllasically trained soprano) & Zhanna Kemp (acopmanist)

Predstavljanje Dušice Labović i knjige ENSO

Predstavljanje Dušice Labović i knjige ENSO na književnoj večeri - GRAD TEATAR 2013, Trgu Pjesnika 28.06.2013.  
Promocija knjige ENSO u Podgorici, Gradska knjižara, Trgu Republike, 27.06.2013.